PureEvil

In Memoriam na moja razmišljanja II

Drugi dan.

Mogo bi mu odma i dat ime: Dan D.

Probudila me tišina.U tom trenutku kad sam otvorio oči, osjećo sam se naj usamljenijim

na svijetu.Nisam ja naviko na to.Od kad znam za sebe, budila me dječija graja ispred zgrade,

oni komunalci šta ne znaju normalno spustit ispražnjen kontejner na asfalt, i onaj komšija

Sakib koji bi psovo dok bi čito sveže jutarnje novine na klupi ispred zgrade.Sa ćokanjom šljive napola popijene.A često me budio i Hodža, dok bi pozivo na učenje u podne.

Sjetio sam se svega.

Al ova tišina mi je parala uši.Pogledam kroz prozor.

Više nisam vidio vrh minareta stare Ferhat Pašine džamije.Nije se vidjela ni ‘’Incel“-ova

reklama na vrhu unisovog nebodera,nisam vidio ni balkon na zgradi preko puta moje,

koji me svaki dan očaravo svojim bojama izloženog cvijeća.

Nisam čuo ni galebove.

Da galebove. Nisam lud. To su bili gradski riječni galebovi koji čak ni ljeti nisu napuštali Vrbas i taj grad. Čujem da su i danas tamo.

Al ovdje ih nema.

Čudna neka zemlja.

Opet tišina.Onda je nešto protutnjalo po cesti ispod kuće u kojoj sam spavo.

Tišina.

Odjednom sam skočio iz kreveta ko opržen.Nisam znao šta se dešava. Nešto je vani

vrištalo,skičalo ko da ga kolju.

Izleto sam iz kuće ko furija,nako ,skoro go, i vid vraga – uletjo u blato.

Slavonijo na svijetu te nema.

Nisam se dao smetat tim blatom pa produžim do komšije.Imali smo kuće u istom dvorištu.

Što sam bliže prilazio toj strani,sve više mi se mantalo u glavi.

Od smrada.Nepodnošljivog smrada.

Taj komšija je imo svinje. Imo je i kokoške. Imo je i tuke i ćurke, i patke. Mislim da bi mu i Noa pozavidio na onome šta je imo.

Imo je i psa, nekog slavonskog avlijanera ali lijepog. Bilo mi je žao tog psa.

Žalio sam ga više nego sebe. Da ga je bilo samo oprat i skinut mu onaj lanac oko vrata.

Mala siva kućica, u kojoj bi bilo tijesno i za psa dva puta manjeg od ovog, neka siva šerpa

sa vodom i hrpa smeća na površini, i blato. Do koljena.

Jebote, đe sam ja to došo.

Eto komšije. Pitam ga ko se dere? A on, puko od smijeha kad me vidio bosog u gaćama,

zamazanog blatom. Jebga, moro sam pomazit onog ćuku.

-Evo ne dere se više niko – kaže.

-Malo su se svinje potukle oko hrane- reče dolijevajući vodu onom ćuki, bez da mu je opro

Šerpu.

Diso sam jednom u minuti. Na usta. Nisam mogo na nos. Okreno sam se i vratjo nazad u kuću. Pod tuš. Mislim da sam osto sat vremena pod vodom i četkicom u zubima.

Na prekid tuširanja me natjerala hladna voda koja je naišla. A ja sam i dalje osjećo onaj smrad.

Spremjo sam se.

Trebo sam ić do ravnatelja srednjoškolske ustanove, da vidimo mogućnosti nastavka mog

školovanja. Mada mi nije bilo ni dočega. Naj rađe bi se vratio nazad u krevet slušat tišinu.

Al jebga, šta se mora – mora se.

Kako nisam znao ništa o gradu đe sam došo rođak me povezo do škole.

Usput smo naišli na semafor na raskrižju dvaju ulica.

- Ovo ti je centar – počeo je rođo s informiranjem.

Malo mi je falilo da se ne ugušim vlastitim jezikom. S ovog semafora se moglo pljunut na

drugi kraj grada.

Jebote život, đe sam došo. Samo mi se to motalo po glavi.

Al dobro je. Ima semafora. To je civilizacija. A vidjo sam i par zgrada. I par auta šta su

izvirivali iza traktora gledajući kako da ih preteknu.

Rođo me ostavjo baš ispred škole. A pored škole pijaca. S jedne strane buvljak i zelena pijaca,

a s druge strane ulice stoka i luna park.

Jebo ja mater svoju ak nisam glavni junak Hičkokovog filma. Ili još uvijek sanjam.

Uđem u školu. Portir me srdačno otpratio do ravnatelja.

Pokucam na vrata i uđem. Imo sam dogovoreno.

Nakon upoznavanja, i kratkog prepričavanja skorije povijesti i mojih razloga dolaska u ovu državu, Medo ( to je bio nadimak ravnatelja na račun njegovog prezimena koje glasi Medved)

me obavijesto da moje zanimanje uopće ne postoji u njihovom izboru zanimanja.

Kako je već bio 10 mjesec, i škola je odavno počela s nastavom, i neka alternativna zvanja

koja sam mu ponudio nisu bila slobodna.

Nakon nekog vremena mi je saopćio i da svjedodžba 1 i 2 razreda srednje škole koju sam završio u banjaluci, ne vrijedi. I to zbog razlike predmeta za prvi razred i srpskog pečata za drugi.

Moreš ga jebat sad.

Taman kad sam počeo razmišljat o legiji stranaca i nekom brodu za Australiju,dok je Medo

i dalje pričo nešto, par njegovih riječi mi je doprlo do mozga.

-Imamo jedno slobodno mjestu u razredu autolimara!A i stručni predmeti su dosta vezani sa

onima koje ste već polagali.

-Kolko ima tih predmeta?-pitam ja

- Sedam. Ima ih sedam. Sve ukupno ih ma sedam.Uključujući i tjelesni,engleski,hrvtaski,matematiku i te stručne predmete.

Tad mu ja gurnem onu svoju svjedodžbu od prvog i drugog razreda pod nos sa 23 predmeta

od kojih je 14 bilo strukovnih.

I otvoreno kažem :

-Ti mene zajebavaš, il radiš budalu od mene?

Iznenadilo me to, kako se uopće nije uvrijedio na moj načina izažavanja, i nastavio dalje

sa svojom pričom.

Pustio sam ga da melje još neko vrijeme ( u stvari, pustio sam ga da priča dok nisam poždero

sve kekse koje mi je ponudio), maštajući o onom brodu negdje na oceanu i legiji stranaca.

Kad sam svršio s keksima prekino sam ga i reko:

- Dajte vi mene upišite u te autolimare, i recite šta mi je dalje raditi.

Izgledo je ko da je samo to čeko.

Ispiso je neke papire i pozvo jednog profesora s kojim se ispred mene dogovaro o razlici

predmeta koje bi ja trebo polagati za prvi razred.

Naravno, drugi razred mi nisu priznali. Moro sam ponovo upisat drugu godinu.U kojoj sam moro dat i tu razliku predmeta.

Tu jebenu razliku. Od mojih 14 strukovnih, gdje su bili i ovi što sam ih moro polagat, bilo je

i onih kojih uopće nije bilo u nastavku mog školovanja.

Al jebiga. Medo je tako reko. Poslije par godina taj Medo posto gradonačelnik.Predsjednik HDZ-a za tu općinu.

Da sam tada znao šta će bit. Najebo bi mu se mame odma kad sam ga prvi put vidio.

Al jebga sad.

Uspjeli smo dogovorit sve. Medo je pristo da nastavim školovanje (a već je polovica 10 mjeseca),dobio sam spisak razlike predmeta za polaganje, koje sam moro riješit do kraja

školske godine i otpust iz njegove kancelarije.

Poslije će se pokazat, kako ću bit čest gost te njegove kancelarije.

Da je znao koga prima ne bi me nikad pustio ni blizu školskog dvorišta, a kamoli u školu.

Izišo sam van. Iz škole. Paleći cigaru ispred vrata, od kojih me tjero onaj portir vidjevši da

kako palim pljugu, krenem prema onoj pijaci.

Odma na prvom štandu neka baba, između jaja,luka,slanine,čvaraka i ostalih peksimeta,

prodavala je i rakiju.

- Pošto baba rakija? – pitam ja

-15 dinara – odgovori.

Tad su još u opticaju bili dinari.

Kupjo sam tu litru rakije i sjeo pored škole čekajući 11 sati, kad su me rekli uvest u razred

i upoznat s ostatkom učenika s kojima ću nastavit školovanje.

Sjedio sam i pušio. I briso suze. Al ne od nekih osjećaja. Već od one rakije.

Take komadare se rijetko nalaze. Imala je i boju i miris ko voda iz lavora u kojem je moja

pokojna prababa prala noge.

Al liječila je. I pomagala.

Za pola sata i tri deci rakije već sam imo četiri jarana koji su se pridružili brisanju suza

zajedno sa mnom.

Poslije će se pokazati i tko su oni.

A to ćemo napisat u sljedećem nastavku.

A dotle – pozdrav!

In Memoriam na moja razmišljanja

Neću više razmišljat. A, i o čemu da razmišljam. Što više razmišljam – to manje znam.

Al, nama bosancima to i nije tako teško. Opet bosanac. Jebiga.

Ne mogu ja napisat dvi rečen’ce a da u trećoj to ne spomenem.

Taki smo mi bosanci.

A sjećam se kad sam bio mali, u mom rodnom gradu (da, moram i to opet reći) Banja Luci,

među rajom je živjelo pravilo da se govori da niko iz Banjaluke nije ujedno i iz bosne.

Kad bi neko reko ‘’Ti’s bosanac, jel?'’ , slijedio je odgovor :

‘’ Ne, ‘ajvanu, ja sam iz banjaluke'’…

Neki su to kontali, neki nisu…svejedno, jebeš i jedne i druge…

A da je bilo dobro, bogami je bilo. Danas sam ponosan i sretan što sam rođen, i što sam

odrasto u tom gradu.Najljepšem gradu na svijetu.Onaj ko je bio tamo zna o čemu pričam.

Al, sve što je lijepo kratko traje,pa tako i moj život u tom gradu i moje odrastanje.

Neki zli ljudi su prekinuli sve.

U jednom trenutku života, u onom trenutku kad još ni ne znaš da si živ,ni šta je život,

i šta život nosi, osto sam bez svega.

Bez struje,bez vode,bez škole,prijatelja,video kaseta,ploča Led Zeppelina,stare gitare

koju mi je ćaća kupio na buvljaku da si pravim plikove na prstima,bez svojih stripova

koje sam marljivo skupljo godinama i koji su ispunjavali dobar dio podrumskih

prostorija,bez ‘’Džuboksa'’ počevši od rednog broja 1, oni stariji bi trebali znati o

kojem se časopisu radi,bez svog luka i strijele koju mi je komšija Sakib napravio

u pogonu Lesnine…S tim lukom i strijelom mogo si i čovjeka ubit, a komšinci

Đemili, nikad nisam reko kako je i gdje završila njena ‘’maza“.A ‘’Maza'’ je njen

Mačak koji se slučajno našo na putu strijele koju sam opalio po uputama komšije

Sakiba…jebga, i meni je bilo žao ‘’maze'’, al nisam odusto od vježbanja s lukom i strijelom.

Da skratim priču.

U tom trenutku izgledalo mi je da tu sve završava.Nema dalje.

Možda i ima, al ja u tom trenutku nisam vidio ništa.

Neću razmišljat o tome…

…

Ove tri točkice, nisu bez veze tu.

Taj dio života možda jednom i pokušam shvatit i opisat ga, al sada bolje ne.

Idemo dalje …

Ko sam ja? – ne znam

Šta radim ovdje? – ne znam ni to

Kad malo bolje razmislim, onoliko koliko bosanac to uopće more (eto,opet ‘’bosanac'’),

ja u stvari ne znam ništa. I bolje je tako.Blaženo ne znanje.Ako je ona tvrdnja da su bosanci

glupi, to je vjerovatno razlog,ovaj put ću reći ‘’našoj'’ veselici, humoru, zajebanciji.

Vjerovatno je to razlog količini viceva koji se prepričavaju po birtijama i procentu

nasmijanih lica po broju stanovnika. I nakon svih strahota, i bombi koje su pale, za bosance

i dalje tvrde da su sretan narod. Ili je to zavist?

Al jebo to sad.

Dignem se ja ujutro i odem u trgovinu.Kažem onoj teti :

‘’Molim vas, dva jogurta,jedno mlijeko, dvije povlake i jedan hljeb“

-'’Nema hljeba'’ !

Kako nema, mislim se ja, a tona hljeba joj iza leđa na policama,pa pitam opet isto.

-'’Nema ni hljeba ni povlake'’!

Tu sam već popizdio.Proradio onaj bosanski crv umeni,onaj crv koji ne trpi da mu neko kaže

‘’nema'’,'’ti to ne možeš'’,'’ne'’…

Suzdržim se ja još malo i pitam je opet:'’ Pa dobro, ša ima onda?'’

- ‘’Imamo svjež kruh i vrhnje od jutros, ako želite to'’?

U tom trenutku nisam znao da li da je pljunem u lice i da joj jebem sve žensko u familiji,

počevši od nje,da je šaljem u neku biblioteku da nađe hrvatski riječnik i pročita da je hljeb

hrvatska riječ a ne bosanska (bosanci ni nemaju svoj riječnik), ili da joj svežem šamarčinu

pa kud puklo.A onda sam se sjetio one ‘’povlake'’.Kako ću to objasnit?Kod nas,pri tom

mislim u bosni,povlaka je vazda bila povlaka i mi znamo šta je to.Vrhnje je bilo nešto

sasvim drugo.

Odusto sam od svega.Osim od kupovine.

Jebiga,glad te ne pita ništa.

Prozborim na čistom hrvatskom:

‘’Molim vas, dva jogurta,jedno mlijeko,dva vrhnja i jedan kruh.'’

I razumila me.Dobio sam sve što sam tražio.I platio.Nisam pobjego.

Još sam dobio i pozdrav na izlasku iz trgovine:

-'’Hvala lijepa, dođite nam opet'’!

Tad se i onaj crv skroz razbudio i odgovorio joj kratko: ‘’Jebo ti ja mater'’!

Mislim da sam još slomio onaj feder na vratima šta ih polako zatvara,jer sam imo žarku želju

zalupit njima, al taj feder nije dao.

Tako je počeo moj prvi dan.

Moj prvi dan u novoj sredini.

Hrvatskoj.

…nastavlja se kad ufatim vremena…

Jebiga,ja to tako...

Ponukan jednim blogom jednog mog virtualnog prijatelja na kojem opisuje
tajne zavođenja,odlučih se obznanit blijedom svijetu kako to ja radim.

Pa evo da počmem.

Obično ne zavodim.....
Kujice same prilaze....

....ali,ako se ipak desi da ugledam koju dobrodržeću,a neće da priđe
onda pribjegavam oprobanim metodama zavođenja šprehom....
i tad preuzimam stvar u svoje ruke i počinjem razgovor...

Prvo počinjem s pitanjima kao što su sljedeća:

-Jes nevina?
-Kolko ti je godina?
-Znal ti muž da se kurvaš?
-Voliš li ga odpozada?

itd...

Kako se razgovor zahuktava,prelazimo na sljedeći set pitanja:

-Jes kad imala 400 konja između nogu (pa pokažem prstom prema svome FAP-u)
-Ko će platit ovo što smo popili? (usput rečem da ja nemam ni kune)
-Jel bolesna?
-Šta koristi od kontracepcije?

Kad prikupim sve potrebne in formacije prelazim na sljedeći set pitanja:

-Da zovnem taksi,il imaš auto?
-Oćmol odma,il da popijemo još po jednu?
-Kod tebe il kod mene(pri tom naglasim da je bolje kod nje jer mi je u stanu rastavljena getriba od fapa i baš nema puno mjesta za egzibicije)?

Nakon obaranja,to jest,dobro izvedenog udvaranja,i uživanja u plodovima rada
dolazi na red,ujedno i završni,set pitanja:

-Jel moram platit šta?
-Kad ćemo opet?
-Kako se zoveš?
-Oš dat broj mobitela?

Nakon utvrđivanja gore navedenih potrebnih podataka slijedi samo pozdrav.


-Aj zdrao,zalij muža i pozdravi cvijeće!

Jesam li ja jugonostalgičan?

Ipak, nemam tolko godina da bih mogo u detalje opisat "Onaj" sistem i bivšu državu, ali pak imam dovoljno
da se prisjetim nekih stvari.

U državi koju pamtimo po komunizmu, siromaštvu,golom otoku, zabranama i općem ne zadovoljstvu bilo je i lijepih stvari. Iako će tek rijetki poželjeti da se vrati bar dio Jugoslavije, ne možemo a da se s nostalgijom ne sjetimo nekih stvari.Da budem iskren, ne želim ni ja da se vrati stara država i komunizam, to je davno prošlo svršeno vrijeme,ali ipak bilo je lijepih stvari....
boljih nego danas...
Ne želim stvarati nikakvu jugonostalgiju, niti se želim vratiti u komunizam, ali moramo priznati da su neke stvari ipak tamo bile nekako bolje. Postoji i opravdanje u ratu, ali i bivša je država nastala u ratnom vihoru, kao uostalom i svaka na ovim prostorima, pa to i nije neko opravdanje.
U zemlji u kojoj se nisu smjeli pričati politički vicevi, u kojoj smo stalno vrebali na vanjske i unutarnje neprijatelje, slavili rođendane velikog vođe i primali se u pionire, neke nam stvari nikako ne nestaju iz sjećanja. I ne samo da ne nestaju, već, kako vrijeme prolazi, postaju sve ljepše i ljepše.

pa krenimo redom...

Spajanje praznika

Kao narod koji obožava odmore, u današnje vrijeme imamo nekako premalo praznika. Istina, dobili smo blagdane, promijenili smo Dan republike i Dan mladosti u Dan nezavisnosti i Dan državnosti, no nikako da produžimo neki od tih praznika i svi skupa otiđemo na skijanje ili na plažu.
S tiskanjem novih kalendara, tih smo godina s nadom pretraživali iste kako bismo se osvjedočili da neki od praznika pada u, recimo, srijedu. Odmah bismo iskalkulirali da ako pada u srijedu, neradni će biti četvrtak i petak, pa to spojimo s vikendom, a u ponedjeljak i utorak uzmemo bolovanje i u tren bismo oka imali devet neradnih dana.Sjetimo se samo proslava "Prvog Maja",kad su se svi stupovi rasvjete po ulicama gradova kitili zastavicama,kada su se okretali janjci i roštiljali ćevapi slaveći rad "neradom"...
Možda nam je i zbog toga privreda bila slaba, ali ruku na srce, zar je danas stvarno toliko bolja?

Domaći automobili i auto industrija

Yugo 45 i ostale verzije slavnog neuspješnog auta kupovali su samo američki kaskaderi kojima je trebao jeftin auto koji će zapaliti ili na bilo koji način demolirati, a Zastava 101 je bio dobar auto u okviru svoje cijene. Jeftino prijevozno sredstvo, dovoljno veliko da u njega stane četveročlana obitelj ostvarilo je san mnogih koji
nisu ni sanjali da će jednog dana smoći para da i sebi kupe auto.
Nije bilo novaca za Audi, Mercedes,BMW ali se Zastava 101 pokazala u punom sjaju. Nasreću, nije se tu sve zaustavilo. Živjeti u Bosni, a nemati Golf dizel bilo je gotovo pa svetogrđe. Jeftin, dobar i, što je najbolje, domaće proizvodnje made in TAS, pretvorio se u omiljeno prijevozno sredstvo mladih Bosanaca. Jedini je problem bilo paljenje na poznatoj bosanskoj zimi i što je jedan ključ auta iz TAS-a mogo otvorit desetke golfova.




Hrana

Slovenski nam specijaliteti i ne nedostaju toliko, ali stariji će se gurmani sa suzom u oku sjetiti rasprava o superiornoj nadmoći banjalučkog ili sarajevskog ćevapa, okusa užičkog kajmaka ili mirisa dimljene vešalice,tufahija,kefira,boze,bureka,sirnica,zeljanica i ostalih pita i pituljica.
Da i ne spominjemo Karađorđevu šniclu, gravče na tavče,travnički sir, sudžukice i stotine ostalih delicija koje su netragom nestale s naših stolova. Bez obzira što se vratio Eurokrem, što opet možemo kupiti Jaffa biskvit, ono najbolje nam je i dalje miljama daleko.





Veliki bendovi i koncerti

Kao što je i Edo Maajka rekao, već dugo nijedan pravi bend nije ispunio Veliku dvoranu Doma sportova u Zagrebu. Otkad je Hrvatske, to je polazilo za rukom samo festivalima tipa Fiju briju ili sponzoriranim koncertima (često besplatnim ili barem jako jeftinim). Nažalost, izgleda da će tako i ostati.
A u vrijeme kada su Bijelo dugme i Azra punili dvoranu bilo kojeg grada u kojem su se našli, kada su Leb i sol bili na vrhuncu slave ili prije toga u vrijeme Indeksa, uvijek se tražila karta više. Beograd Zagrebu, i obrnuto, koncerti alternativnih bendova mogli su svaki vikend napuniti bilo koju dvoranu. Ne smijemo zaobići i pop vode: Zdravko Čolić, Oliver, Đorđe Balašević… Uostalom, tada se nije moglo dogoditi da metallica otkaže koncert zbog malog interesa.
Samo Sarajevska (možda i najbolja) PoP i Rock scena mogla je držati cijelu bivšu državu na nogama i napunit dvorane,stadione,livade i pašnjake.
Da ne spominjem Lepu Brenu,njenu slavu,njen koncert u Rumuniji na stadionu na koji je dovožena i spuštena helikopterom,na stadionu pred vše 20 000 ljudi koji su
zajedno snjom pjevali pjesmu "Živjela Jugoslavija" i znali svako slovo na pamet...
Znaju li rumunji danas onu "moja domovina"???






Jake sportske lige

Postoji li ljubitelj nogometa koji će s užitkom pogledati derbi kola Slaven Belupo – Inter (bez namjere vrijeđanja dotičnih klubova)? Koliko će klubova napuniti tribine Poljuda? Koji rukometni klub može osvojiti europsku ligu?
Velika četvorka, za one koji ne znaju: Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda i Partizan, makar najjači klubovi u ligi nisu pod obavezno bili na prva četiri mjesta na tablici. Sarajevo, Budućnost, Željo, Vardar. Mnogi su se mogli ubaciti među odabrane.
Da ne spominjemo koliko je samo teških gostovanja po bivšoj državi imala Cibona ili Jugoplastika u vrijeme dok su harale Europom. Kup maršala Tita završio je u Splitu nakon pobjede u Beogradu nad Zvezdom, iste one godine kada je Zvezda poharala Europu…
Na svu sreću, prave lige se vraćaju i na naše prostore, pa možda to stvori i prave igrače...



Kult reprezentacije

Ne odazvati se pozivu izbornika za igranje u reprezentaciji bilo je ravno samoubojstvu. A odazvati se i onda se vući po terenu kao slijepo crijevo, smatralo se činom veleizdaje. S puno manjom plaćom, ali neusporedivo većim žarom i ljubavi prema igri, a posebice prema repki, igrači su izgarali na terenu.
Dovoljno je samo pogledati medalje osvojene s košarkaškom, rukometnom ili vaterpolo reprezentacijom. Tada smo i bili svjetsko čudo. Jer naših se jedanaest, sedam ili pet, biralo po srčanosti, a ne kako bi se prodali u neke bolje i atraktivnije klubove.
Bez obzira što mislili o tadašnjoj državi, prije nastupa reprezentacije se uz himnu stajalo mirno i uz male ekrane. Ne zbog države, nego zbog naših odabranih.

Filmska kultura

Kada ste zadnji put pogledali neki hrvatski film i iskreno uživali u njemu? Možda se u zadnjih godinu, godinu i pol, pojavilo neko podnošljivo ostvarenje, no to je još uvijek daleko iza filmova snimanih u bivšoj državi.
'Ko to tamo peva', 'Maratonci trče poslednji krug', 'Kuduz', 'Balkanski špijun', 'Glembajevi', 'Tko pjeva zlo ne misli', 'Sutjeska', 'Neretva', 'Kozara', 'Valter brani Sarajevo'… Rade Šerbedžija, Mustafa Nadarević, Bata Stojković, Milena Dravić, Sonja Savić, Ljuba Tadić, Boris Dvornik, Ljubiša Samardžić… Richard Burton, Yul Brynner, Orson Welles, Franco Nero… Veljko Bulajić, Lordan Zafranović, Dušan Makavejev…
Ko se od vas ne sjeća serija 'Doma za vješanje','Bolji život','Kamiondžije','Đekna još nije umrla,a kad će ne znamo'...da ne nabrajam dalje...

Rejting u svijetu

Gledajući samo kroz prizmu međunarodnog rejtinga, Tito je bio jedan od najvećih političara dvadesetog stoljeća. Naravno da je uz takav rejting predsjednika i država bila bitna. Tada nam nitko nije mogao naređivati što ćemo, a što nećemo napraviti. Sami smo odlučivali (ili barem naše vođe za nas) i čak savjetovali druge.
Tito je, za razliku od današnjih nam vođa, imao svoju fotelju u prvom redu skupštine UN-a. Jugoslaviji nisu mogli ništa nametnuti. Nažalost, naše vodstvo odlučilo se za jednostranački sustav, socijalizam,komunizam,goli otok - kojeg bi možda opet trebalo pustit u funkciju. Bez obzira na to, kroz svoju povijest Jugoslavija je odigrala veliku ulogu u hladnoratovskoj, bliskoistočnoj i mnogim drugim krizama.
Nešto kasnije, na istom tom prostoru danas se nalazi par malih državica, ovisnih o svim mogućim međunarodnim fondovima, sudovima, vojskama i političarima koji svako malo odu do amerike da precjedniku poližu malo guzice,te mu reknu slobodno vi ućerajte svoj nosač zrakoplova u naš jadran.
Sjetimo se samo krize koja se dogodila sa Titom i bivšim SSSR-om,kad je Tito odlučno reko Staljinu "Ne".
Danas toga više nema.Danas slobodno moreš jebat mater i precjedniku, i premijeru i svim ostalima bez straha da ćeš nakon toka tucat kamenje.Jest da je i to jedan oblik demokracije, ali "nije To - To"...
U zadnje vrijeme slabo ponosno dižemo glave i pjevamo "Živjela Hrvatska"!




Osjećaj (socijalne) sigurnosti

Mogli bismo to pripisati ratu, američkim filmovima, trulom zapadu i tko zna čemu, ali tada su se kućna vrata ostavljala otključanim čak i u gradovima, mladi su putovali isključivo autostopom, čak i djevojke bez straha od silovanja, a ulične bande i navijački huligani bili su samo likovi s filmskog platna.
U vrijeme kada studiranje postaje sve više privilegija bogatih, kada velik dio stanovništva živi ispod granice siromaštva, a par obitelji posjeduju cijelu Hrvatsku, s nostalgijom se prisjećamo socijalne politike bivše države, ulaganja u znanost i sport, pomoći siromašnim obiteljima, dobrih kredita (koje je uvijek pojela inflacija) i škola za sve (a ne samo za njih). Sjećamo se školskih dvorana, natjecanja 'Pokret nauka mladima', mladih koji se vraćaju u svoje gradove kako bi se tamo zaposlili...
Jeste poznavali onda nekog sa visokim obrazovanjem a da je bio protiv soje volje nezaposlen?

Da li se netko sjeća???

Da li sam ja Jugonostalgičar zbog toga?

Što se sjećam?

CCC

Mislio sam napisat nešto al mi se ne da.....
eto......

Seljaci Online

Otvoren je novi forum za okorjele spamere i off topičare,alkoholičare i one koji misle da to nisu,za one koji misle da znaju sročit prostoproširenu rećenicu,za one koji misle da znaju pravopis ali i za one koji zbilja ne znaju đe stavit č a đe ć.
Također na njemu su dobro došli i svi oni koji bi pisali a nemaju šta i nemaju đe.....
Svi oni koji nas mrze,ali i oni koji na podnose(neću reć vole).
Daklem,u to ime pridodajem donji link:
Seljaci Online

Perm Ban

Eto,došo red i na mene na forum.hr
Banalo i mene....i to PermBan....
Ovim putem želim poručit da me to uopće nije taklo...
Tako da mirne duše morem poručit modovima sljedeće:
Napušite mi se debele kurčine

Pure Evil in Sarajevo

Evo,nakon nekog vremena,sređivanja utisaka i jebavanja sa kamerom,prebacivanjem snimljenog materijala na hard disc,njegovom obradom,rušenjem programa za obradu videa,i opet jebavanja sa svim ostalim što ide uz montažu jebenog videa,uspio sam izrezat nekih 5 minuta i postavit ga na server.

Na filmiću se pojavljuju tri glavna lika:
Pure Evil - to je onaj šta ne liči ni na šta,a nosi đozle
Pure Evil's Babe - to je onaj mali pingvin šta se pojavljuje u kadru sa kiflama i uglavnom snima minarete
AmaDin_gospo - mislim da njega ne treba posebno opisivat (glavna karakteristika mu : ćelava glava)

Šteta je samo što u Sarajevu ostado kratko, a htio sam obić' puno toga....

Glavni razlog odlaska u SA, je upoznavanje svima nam poznatog kolege AmaDin_gospo,za kojeg mogu reći da je čoek i po.
Vidi se brate odma' da je pravi bosanac-sarajlija, koji ne jebe živu silu,a za raju bi i ruku dao ako treba.
Takvu srdačnost i gostoljubivost danas se teško nalazi,kako kod Amadina,tako i u cijelom SA,pa koristim ovu priliku da poručim našim turističkim djelatnicima da se mogu ufatit za uši i odvuć na tečaj "kako dočekat goste i učinit' ih sretnim" u Sarajevo.
Ne samo da me dočeko i pružio sve,nego se potrudio i rezerviro hotel,organiziro izlaske i obilaske,te se kompletno odreko svog privatnog života i bio mi turistički vodič za vrijeme mog boravka u SA.
Ovim putem mu se izvinjajem što se moro dizat iz kreveta i po 4 sata prije podne.

A drugi razlog mog odlaska je bio Majne Babe....jebga....moro sam je povest jer mi je pila mozak godinu dana sa riječima :
"Kad ćemo u SA?"
"Ja bi volila upoznat Amadina".
"Ja bi na Baš Čaršiju".
itd.....
Pa eto.....odvedeš dalmatinku u SA,daš joj kameru,a ona od 100 džamija pronađe i snimi njih 350....štaš......
Jedva sam uspio otet kameru na par minuta i snimit par sifona...onako....nek se nađe....

Još jednom se zahvaljujem AmaDin_gospodinu za svu pruženu gostoljubivost,te što je mirno podnio sve naše turističke hirove.
A za sve vas koje zanima kako izgleda Pure Evil i ostali akteri ovog videa,prilažem link pa pogledajte.
Video se nalazi na YouTube serveru i lako se učitava tako da i oni sa sporijom vezom bez problema mogu otvorit fajl.

Video:Pure Evil in Sarajevo

Dvije krave

Šta znači imat dvije krave....


ZAGREB - SOCIJALIZAM:
Imaš 2 krave i jednu daš susjedu.

KOMUNIZAM
Imaš 2 krave.
Vlada ti uzme obje i da ti malo mlijeka.

FAŠIZAM:
Imaš 2 krave.
Vlada ti uzme obje i strijelja te.

TRADICIONALNI KAPITALIZAM:
Imaš 2 krave. Prodaš jednu i kupiš bika.
Tvoje stado se množi i prihodi rastu.
Prodaš ih sve i planiraš mirovinu s velikom zaradom, ali u međuvremenu pukneš na burzi radi intervencije ICTUC(International Cow Trade Unlimited Corporation).

AMERIČKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave.
Prodaš jednu i tjeraš drugu da proizvodi mlijeko kao 4 krave. Kasnije zaposliš stručnjaka da ti ispita zašto je krava krepala.

FRANCUSKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave. Stupiš u štrajk zato što hoćes 3 krave.

JAPANSKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave.Redizajniraš ih da budu veličine desetog dijela obične krave i da daju dvadeset puta više mlijeka. Onda napraviš lukavi crtić koji nazoveš KRAVOMON i reklamiraš ih po cijelom svijetu.

NJEMAČKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave. Prepraviš ih tako da žive 100 godina, jedu jednom mjesečno i same sebe muzu.

BRITANSKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave.
Obje su lude.

TALIJANSKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave, ali ne znaš gdje su. Odeš na pauzu za ručak.

RUSKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave.
Prebrojiš ih i shvatiš da imaš 5 krava.
Ponovno ih prebrojiš i opet shvatiš da imaš 5 krava.
Ponovno prebrojiš i shvatiš da imaš 42 krave.
Ponovno ih prebrojiš i shvatiš da imaš 2 krave.
Prestaneš brojiti i otvoriš novu flašu votke.

KINESKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave.
Imaš 300 ljudi koji ih muzu.
Tvrdiš da je zaposlenost 100%, visoki prinosi mlijeka i uhapsiš novinara
koji je objavio cifre.

INDIJSKA KORPORACIJA:
Imaš 2 krave.
Obožavaš ih dok ne krepaju.

HRVATSKA KORPORACIJA:
Imaš dvije krave.
Parafiraš sa Slovencem sporazum po kojem mu odstupaš jednu kravu zabadaf.
On ti cijelo vrijeme krade struju i napasa svoju stoku na tvojoj zemlji, a
njegova banka tvrdi da su tvoji novci (koje je ona ukrala) pitanje
sukcesije,u koju će se uključiti i ustupljena krava.
Onda kažeš da mu ne daš kravu.
Onda te on maltretira.
Za to vrijeme, dok se ti maltretiraš sa Slovencem,drugi susjedi (BiH, SiCG)
prokuže da si zauzet i muzu tvoju drugu kravu,koja na koncu krepa.
Međutim, dok su susjedi muzli tvoju kravu, nisu hranili svoje pa su im
krepale.
Kao svaki dobar Hrvat, sretan si, jer su susjedima krepale dvije, a tebi
samo jedna krava.
Onu koja ti je ostala, jer više nemaš love, staviš u IPO i prodaš 25%
Njemcu
uz 51% prava odlučivanja. Njemac ti ostavi kravu na hrani, brizi i da ju
muzeš, a on pobire sve mlijeko.
Pusti te da se nadaš da buš jednog dana član EU-a.
Susjedi (BiH, SiCG) se dosele k tebi, ili se vrate, jer se i oni to isto
nadaju.
Osnuje se Stožer za obranu digniteta, lika i djela hrvatskih krava, koji
nakon prvih izbora paktira s doseljenim susjedima.
Osnuju vladu i Hrvatska se dodatno zaduži zbog kupovine novih dviju krava.
Naravno, kredit - jer je pod najpovoljnijim uvjetima - dobije od KfW-a,
koji
za podizvođača uzme Slovenca, koji za pod-podizvođače uzme - jer su
najjeftiniji - Bosance.



Grcaš u dugovima sljedećih 200 godina.

Mesija dolazi

Ispričat ću vam priču kako je kompjuter stigao i u moju kuću.


Deset dana prije dana ostvarenja snova,nazvo sam neki wellness hotel u Rovinju i dogovorio sedmodnevni aranžman za ženu, u koji je uključen i kompletni psihofizički preporod.Tako sam se riješio jedinog i najvećeg problema,a ostalo,tipa nabave pive,mesa,kokica i ostalog već je odavno bilo rješeno i pod ključem do daljnjeg.
Dan prije dolaska mesije otpratio sam ženu na autobus te zaželio joj ugodan boravak u hotelu i da se vrati kući jednog dana.

Rano jutro,5.30h ujutro,probudi me stara vekerica.Pođem lagano do kupatila kad čujem zvono na vratima.
Pođem prema vratima.
Jarani su već tu,sa svim potrebnim pomagalima(piva,ćips,cigare,ENTER,još pive,BUG,cigare,flaša rakije,još pive.....).

Osam sati ujutro već nas je odavno napustilo dobro raspoloženje i svi stojimo na balkonu čekajući dostavljača,smišljajući mu usput kletve;Dabogda ti ovo zadnja dostava bila;Djeca ti se očima klikera igrala;Dabogda ti djeca na trofaznu struju odala;Dabogda ti portrete po asfaltu radili;.....da nam vrijeme brže prođe....

Devet i trideset ujutro,stiže dostavljač.
Ko furije izletismo van dočekat dostavljača i ljubazno mu rekošmo kako ćemo mi sve odnjeti.
Potpisah onaj papir i svi trčečim korakom pođosmo u kuću.

Ušavši u kuću,složili smo kutije na sred sobe i otvorili po pivu.Dugo smo tako sjedili,pijući pivu,i zamišljenim pogledom gledali u one kutije,svak u svojoj fotelji i svojim mislima.......muk......tišina....palimo pljuge......
Nakon meditacije gasimo cigare,prilazimo kutijama, i brzinom tornada srednje kategorije, kidamo kartone i vadimo komponente na svjetlo dana,trgajući najlone s njih i bacajući oko sebe.

Lagano nervozni,izvadivši sve, ogledamo se po sobi i shvatimo da nemamo đe s kompjuterom.U pičku materinu sve je zauzeto.
Na kraju smještamo kompjuter na pod a monitor na gajbu pive(praznu naravno).Druge gajbe su nam poslužile za stolice....naravno....
Sjedamo na te gajbe i gledamo u monitor....neko je reko....čulo se ko u daljini;Jebote,jest dobar!
Gledali smo dugo u taj monitor maštajući o razbijanju kriptiranih kodova za fajlove s integralnim videom Pamele Anderson i Tommy-a,u privatnoj kolekciji zaštićenog fajla, nekog guzonje, iz dobro nam poznate kompanije zvane PENTAGON......i kako nakon toga ostajemo ne otkriveni....

Otvaramo po pivu i palimo pljuge.

Polako dodajemo ostale komponente i spajamo kablove.Pepeljare su pune,pa se cigare gase đe se stigne....
U trenutku spajanja modema zapali se ono smeće od najlona i kartona.Svi skačemo i nogama i rukama gasimo požar.Ali završilo se dobro jer je izgorila samo jedna strana fotelje, a parket je malo pocrnio baš na onom mjestu gdje pas običava zapišavat.

Još nam je bilo ostalo samo sve ovo spojit na struju kad se začu zvono na vratima.
A u pičku materinu samo mi je još to falilo.Ko me to sad jebe s tim zvonom,poslat ću ga na đenazu.
Sve trojica se dižemo i odlučno krećemo prema vratima s namjerom ubojstva bez obzira koje iza vrata.Otvorivši vrata ugledamo još jednog dostavljača od kojeg smo naručili tri velike porcije ćevapa s lukom, kajmakom,i ajvarom.Istrgnemo mu one kutije i pustimo ga živog uz opomenu da je to sad napravio i nikad više.

Nogom otvaramo frižider i uzimamo još senf majonezu i pivu.Nogama mičemo stvari po kući,odlažemo ajvar,na monitor i mičemo trosjed da oslobodimo utičnicu za struju.
Čuo sam da je neko reko;A u pičku materinu pala je piva!
Već dobro nervozni za kabl vučemo kompjuter do utičnice.
Opet sam čuo nekog;A u pičku materinu pao je i ajvar!

Sjedamo ispred monitora i palimo kompjuter.
Na monitoru ugledamo WELLCOME.Sa zadovoljnim osmjehom na licu nazdravljamo jedan drugom i palimo pljuge.
Instaliramo OFFICE.Gasimo pljuge po kutijama install CD-a,jerbo je onaj ajvar odavno napunjen čikovima.Jebaće nam KUKI sve žensko u rodu(KUKI-dolazi od Kapetan Kuka,to jest pirat,to jest diler).
Instaliramo ostale nepotrebne programe koji će nam jednom možda i zatrebati.
Palimo pljuge.
Restart.
Gasimo pljuge.

Već debelo ushićeni prdimo od sreće i spajamo se na internet.
Palimo pljuge.Otvaramo pivo.Častimo se ćevapima.

Pokrećemo browsver i u google ukucavamo svima nam drage pojmove:
Anal......Gang Bang....Pussy....Teen.....Hardcore.....Sex

Lagano pijući pivu,češkajući se po jajcima,čekamo prve rezultate.....svaka milisekunda ko godina.....

Ispričat ću vam priču

Upozno sam je jedne subote uveče u mračnom kutku diskoteke "Jelovo Granje"i tražio je broj telefona. U ponedjeljak sam je nazvao i neformalno ju pozvao na kaficu u utorak, oko 8 na večer u jednu poznatu krčmu našega kraja....
I tako sve počinje....

ONA

28 i po sati prije sastanka

Nazvo me, Isuse, nazvo me(skače i vrišti od sreće)!!! Zove najbolju prijateljicu i melju četiri sata treba li ići na frizuru, kod pedikera, fakira, psihologa ili na barem tri plastične operacije.
Urla na telefon od adrenalina sve dok ju otac (koji od nje ne uspjeva zaspati) ne krene klat krvavih očiju.
Priča s mamom do tri ujutro o tome kako je tata dok joj je pjevao serenadu ispod njene spavaće sobe, pokisnuo i dobio šarlah i još iks-ipsilon vrckavih obiteljskih tračeva......zijeva.....
Noć provodi besano, hipnotizirajućim pogledom gledajući u ormar ne bi li joj se 'ukazala' kombinacija koju bi sutra obukla.
Sutradan ujutro (dan D) odlazi u grad i kupuje potpuno novu odjeću jer je zaključila da ništa u ormaru nije dovoljno dobro.

10 sati prije sastanka

Šizi zbog podočnjaka ('pobogu, otkud sad oni, a tako se zdravo hranim?!') i provjerava što joj fali od šminke. Trči do obližnje parfumerije po olovku za oči koja će joj pasati uz torbicu i papuče....
Olovka je 3cm veća od torbice pa je masakrira tatinim kombinirkama i zasere svoje nove krem hlačice koje su joj do te sekunde bile savršene. Trči do butika po nove hlačice.
Na putu do kuće shvati da su joj ispucali vrhovi.Plaća frizerki duplo da je primi bez najave i odmah, a kad je već upala, stavlja i farbu da bi sakrila onih tri milimetra izrasta.
Kupuje usput i novi parfem, iako mu tete u dućanu još nisu odredile početnu cijenu,te za svaki slučaj ostavlja 100 kuna više za njega.

5 sati prije sastanka

Počinje s donjim rubljem. Izazovno - ne. Otkačeno - ne.Djevičanski-ne.Postupak se ponavlja kao kod pasijansa, kad otvorite sve karte, pa idete probati ponovo.To traje nekih pet ruku,kao kod pasijanjsa kao što rekoh.
Grudnjak joj ipak ne paše uz bluzu. Plače i maskarom zasere nove hlačice,ponovo. Poluluda,vrišteći uzima materine iz njenog ormara.
Već joj se svi sklanjaju s puta,a kućni ljubimac je odavno napucan nogom preko balkona.

3 sata prije sastanka

Pere se, depilira, lijeva vosak i trga, šmirgla zube, trga desni. U kadi je 30 centimetara debel sloj raznih soli, kiselina, ljekovitog šljunka i izumrlih školjkaša. Čupa obrve, otvara kutiju pudera s krive strane, psuje, grize na svaki pokušaj ulaska u kupaonicu. Ćaća joj od muke piša u kriglu od pive.Brat je odavno svezan u špajzi.

1 sat prije sastanka

Dobiva menstruaciju i zasere materine hlačice,ponovo. Skviči, frkče i skida s matere zadnje hlačice u stanu. Svi joj se miču s puta jer sije smrt gore od kužnog sifilitičara-triperosidaša iz centralne Afrike.Brata odvode kod komšije, a otac odlazi u ljekarnu.

10 minuta prije sastanka
Konačno gotova,izlazi iz stana i poziva lift.Lift se sporo diže,pa odlučuje da će trčeći stići do auta prije.Ulazi u auto i kreće.Prolazi kroz crveno.
Zalijeva se miomirisima, trlja pazuhe borićem iz auta i kapira da se zaflekala parfemom po hlačicama. Lupa glavom o volan,pokušava namazat usta i pokupi tramvaj.

15 minuta poslije termina

Ni sama ne zna kako,ali stiže na dogovoreno mjesto. Ugleda ga i pomisli: ''O, Boze, kako je ljep!!'



JA

3 sata prije sastanka

Gledam utakmicu i kopam nos.
Pokušavam se sjetiti što sam se dogovorio za večeras. Usred misaonih napora, nježno se češkajući po jajcima, shvaćam da već ima dva dana kako nisam iznjeo smeće iz kuće, a mater mi je rekla da je bacila ribu unutra.A ima i par dana kako sam se zapio, da sam tek jučer donekle došao sebi.Lagano se dižem,uzimam kantu za smeće i usput pokupim i psa da se popiša vani.
Nakon obavljenog posla vraćajući se u kuću, sjetim se da me večeras očekuje kafica, s jednom od dvije ženske od subote, kojima se ne mogu sjetiti ni face, a kamoli imena,i da sam u nedelju našao broj našvrljan na podlaktici,i jučer nazvao....

2 sata prije sastanka

Odlazim gladan u kuhinju českajuci se po jajcima, kad tamo na stolu čvarci,slanina,pogača i luk. Razmišljo sam dobre tri sekunde ima li smisla žrtvovati se....... a onda fino posolim glavicu.....režem slaninu i slažem na pogaču....žderem...
Obilatu večeru zalivam s dva ladna piva i podrigujem silinom ostarijeg nilskog konja, sve dok bjesna mater ne uleti u kuhinju do frižidera po još jedan smoki za vrijeme reklame između sapunica...
Žicam od matere 500 kuna a ona ni ne pomišlja da mi da.
Objašnjavam materi da imam novu curu i da bi joj kupio neki cvjetak i poklončić.
Mater tada,vidno ganuta vadi 300 kuna i kartu za gradski prijevoz i počne pričati kako joj je tata još '56. donio na sastanak pet ukradenih crvenih ruža, pa ju je htio poljubit, al' je došao vlasnik vrta s vilama, pa su morali bježat.....ćaća odonda ima kurje oko.
Ne dočekavši kraj dobro poznate sage, iskradam se iz kuhinje, dok mater i dalje priča, i odlazim do obližnjeg supermarketa.
Kupujem pljuge i dvi pive, te odlazim u birtiju odgledat kraj utakmice.

1 sat prije sastanka

Nakon utakmice,odlazim doma i suočavam se s vječnom dilemom. Tuširat se ili samo oprat jaja?
Usput gledam sažetak finsko-derviške-habsburške treće lige zapad u hokeju na pjesku za žene veterane invalida i zaključujem kako ionako sutra idem na utakmicu, pa ću se preznojiti, tako da nema smisla da se cjeli perem.
Zlovoljno odlazim podaprat majmunče.
Dok desnom rukom peruckam onu stvar,trgam zavjesu sa kade i ljevom rukom uspješno rušim sve četkice za zube u lavabo. Ta buka očigledno užasne mater koja je upravo krenula izvaditi veš iz mašine, pa uleti u kupatilo i ko ukopana zbunjeno bleji u prizor pred nosom.
Nakon tri sekunde vrišteći bježi iz kupatila a ja se pokušavam sjetiti gdje sam stao.

Pola sata prije sastanka

Nakon podapiranja sjedim na krevetu i mirišem podkrevetne čarape,od prije neki dan, koje izgleda još uvijek mogu poslužiti...
... dok gaće ipak ne mogu. Mogu jedino nekoj gatari ili forenzičarima. Nakon oblačenja krećem, ali na vratima mi se prisralo. A to se ne propušta.Brzo grabim novi BUG, palim cigaru, prduckam i meditiram, sve do zadnjeg dima cigarete.
Puštam vodu,izlazim iz kupatila i odlazim.Na vratima kažem:"Ja odo, aj bog",a iz kupatila se čuje:"Bog s tobom!"

15 minuta prije dogovora

Dolazim na mjesto sastanka igrajući džepni bilijar.Palim cigaru i vadim onu pivu što sam je kupio....Čekam....
Nakon pola sata čujem iza leđa: "Bok,evo me!"
Okrenem se i pomislim:


A, u kurac! To je ona s manjim sisama...

Ko pjeva zlo ne misli

Evo nekoliko stihova iz nekih pjesama koji nemaju veze s vezom al su mi upali u uši:


* Caki, Caki, Cale kupi mi sandale, samo pazi Cale da ne budu male!

* Jedva čekam da sa'ranim majku pa u kuću da dovedem Rajku!

* Suzama sam ljepio tapete kad ti ode i odvede djete!

* Kuče laje, a ja mislim ti si, otiš'o si sarmu probo nisi!

* Igra kolo a u kolu Duda, od radosti tresu mi se kosti!

* Ja sam seljak veseljak, a u duši tugu skrivam, šta ću jadan kraj Morave kad ne znam da plivam!

* Uz vjetar sam uvek iš'o i nikoga nisam siš'o, od malena radim tako ja sam rođen naopako!

* Što na kafu zoveš mene kad nemaš samljevene!

* Nemoj da plačeš na mom pragu da mi vrata ne povuku vlagu!

* Imam garažu i mercedesa tri, jos samo mi fališ ti!

* Plači mala plači, ost'o sam na Rači…

* Pijem vino i rakiju vruću i ne mislim na traktor i kuću. Šta će meni vjenčanje i žena kad sa tuđom živim bez problema!

* Na kući se odžak puši na tavanu meso suši, ja sam seljak u srcu i duši…

* Puče puška u dolini Drima pa udari mili babo Ibrahim Selima.

* Ustaj more babo iz te zemlje ladne, pa nahrani mili babo siročiće gladne.

* Zbogom sine zbogom rode, pazi da ti vlak ne ode!

* Kraj kazana svako veče gledam kad se šljiva peče, gradiram svako piće pa ga punim u buriće!

* Kaži mala svoje muke, čiča ima zlatne ruke! Neće čiča tu da srlja, hoće samo da podrlja!

* Moja mala nema prednji zubi, kad me ljubi jezikom me ubi!

* Ti ode na zeleno, ja osta na crveno rastavi nas semafor!

* Dva loša ubiše Miloša, a mene će jedan što mu ženu gledam!

* Hop mala bosonoga, kako živiš bez onoga. Sladak šećer, hladna voda, hajde mala dok je zgoda.

* Plitak potok, a voda duboka... >>Ne kontam ovaj,al nema veze<<

* Nisam lopov al' bi znao tom čoveku šta bi krao!

* Pozn'o bih te među ruža trista, ali nije svaka ruža ista!

* Milane moja ružo, ćale mi se naoruž'o, u zrak će sve da digne samo kad te stigne!

* …nećeš čak ni grah da mi skuvaš, a kamoli djecu da mi čuvaš!

* Vjetar ljulja čamac, riba trza mamac, a obalom cura šeta, pecanje ometa!

* Na moj račun pićemo, prijatelji bićemo, tugu ćemo sprječiti, jedan drugog lječiti, jer za mojim stolom, sve je pod kontrolom!

* Opasnice spusti loptu i zaigraj na dobrotu, divlja mačko kandže skrati u jagnje se preobrati!

* Mala žena od velike slađa, mala žena u srce pogađa, mala žena lepa kao slika, tjelo malo a duša velika!

* Da dogovor kuću gradi rekao je neko, s tobom kako stvari stoje temelj je daleko!

* Zeka voli kupus, kupus voli rosu, a ja moju malu i golu i bosu!

* Crna il' plava, crna il' plava, ej kad bih znao koja je prava. Obje il' ništa, obje il' ništa, obje il' ništa idem do kraja!

* Mala moja na vrh kola stani da te moje oko nanišani!

* Joj sto volim piti vode što šljivove grane rode. Da je časa od tri kila jedna bi mi dobra bila!

* Drum dugačak, kola trula, mala moja jesi l' čula. Jesi l' čula ej garava ja ne vozim za badava!

* Ja nisam majstor da napravim bure ali sam majstor da osvajam cure!

* Svakog dana gledam ja njena divna oka dva. Nekad su je zvali klinka, sada najlepša Kovinka!

* U majku se klela ti, krstila pred svima, da te neću imati sigurna si bila!

* Da zavoliš mene ti nije bilo sile, 1:1000 šanse su mi bile!

* Opasan je jež kad ga neko takne, izbo' je Snježu ne može da makne!

* Prvo pa muško nek se zove Duško, kolo veze sitno ime nije bitno!

* Komandante, silo vojna, lomiš srca mnogobrojna!

* Hej konobaru donesi mi štok, hoću da se napijem da zaigram rok!

* Ej mesece pobratime samo noćas isprati me, popio sam koju više, sokaci se ukrstiše, dok pronađem onaj pravi, već će zora da zaplavi!

* Uvek svratim na po jednu, ali imam dušu željnu, potego sam noćas dobro, pomozi mi stari pobro!

* Pijem pivo jel ti ženo krivo,piću dalje razbit ću ti žvalje!

Nije život kao što je bio,svak se svojim jadom zabavio......

Nema više de sjedi i odmori....danas te ćera da radiš dok ne crkneš...
I takova vrsta ljudi mi poprilično ide na živce.Ne znam samo zašto,kome,zbog čega i dokle....kad nas sve čeka ista sudbina.Sve nas čeka,svetoga mi Petra, po dva metra bez geometra.Po dva kvadrata bez kamata.
Al' nekim ljudima nikad nije dosta.Daš mu prst a on ti ruku otkine,pa mu ni to nije dosta već te nastavi glođat dok ti sve kosti ne počisti.
Niti piju niti se vesele, da su bogati to jedino žele.


Ja nisam taki.Ja radim kolko mi treba,ako imam đe,i ako mi ko dade da nešto radim.

Prije neki dan došo sam trašt posla u jednu firmu,dođem do sekretarce pitam jel tu direktor.Kaže,na sastanku je.Dođem sutra,opet na sastanku.Dođem prekosutra, jopet na sastanku.Tad me huja spopala pa se počmem derat na vu sekretarcu,zovi međeda vamo il' ja ulazim unutra.I okrene ona oni telefon, i kaže sačekajte malo.
Haj,reko,dobro sačekaću ja i sjednem u onu fotelju.Prođe neka tri sata,iz kancelarje izađoše četri međeda,tri odoše a jedan ostade, i taj što je osto kaže men' aj' unutra.Sjednemo mo mi, i počme on mene ispitivat.Šta znam, šta ne znam,i sve bi dobro, dok me ne upita odakle sam.
Reko iz Bosne,jel imaš šta protiv?Kaže on; ma nemam ništa protiv, samo, mogu te jedino zaposlit u šumi.

Aj reko, daj šta daš.

Al' nisam rad'jo dugo.Dob'jo sam otkaz za sedam dana, jer nikako nisam mogo narezat dovoljno drva.Svi su pravili po pedeset metara drva na dan, a ja jedva deset.Šta,ću,jebga,niko mi nije reko da motorku treba upalit.
Jednom sam se zaposlio ko šofer.Voz'jo sam autobus, al' mi je direktor reko' da moram i naplaćivat'
karte.Al' radjo sam samo tri dana.Treći dan sam razbio i autobus i putnike.
Pito me direktor poslije šta je bilo,kako se to desilo,kako sam sletio s ceste.
Reko' šta ti ga ja znam, bio sam u zadnjem dijelu autobusa naplaćivo karte,ni ja se ničega ne sjećam.

Probo sam radit i ko mesar al' sam brzo dob'jo otkaz zbog češljanja.Ko me god pito "Imate teleću glavu",ja bi odma' ošo na češljanje.Ja sam se više češljo nego radjo,pa gazdi dopizdilo i naćera me.

Štaš,valjda će jednog dana bit' posla i za mene u ovoj državi.

Jest da mi nije ništa dala,al' svejedno je ne mzim.Jednom je jedan pametan čoek reko' ,moreš bit i bez ćaće i bez matere,al' bez države ne moreš.
Da ti nije države đeb' svoga kera svezo.....niđe....
Tako sam se i ja ćeo naprav't pametnim kad me jedan upito, pa sam mu reko da je država regija, nastanjena ljudima, stokom i ostalima,a opkoljena je drugim državama, od kojih uvjek moreš očekivat da te napadnu,pa završjo u zatvoru.Kad sam došo u zatvor odma' sam traž'jo piđamu.
Pito me ovaj čuvar šta će mi,reko,men' u presudi piše da moram odležat 5 mjeseci,neću valjda u lačama spavat.
Niđe mi bolje nije bilo.Imaš đe spavat,imaš šta jest a ne moraš to platit.Al' nije ni taj rahatluk potrajo dugo.....'oćeralo me i otale.

Evo me sad na slobodi,bez para i bez posla.Men je svaki mjesec prosinac.Kraj kontejnera provodim dane,tražim imal' hrane.

Nije lako bit bosanac u bosni, a kamoli u drugoj državi.

Al' evo prihvatili su me na jednom otoku, đe sam se snašo dobro, al' jebga još uvjek mi fali poslije ručka, mala Nektar Banjalučka.
Zvao me i jaran neki dan pa pita kako mi je,reko, šuti bolan ne znaš ti moju muku,svaki dan pijem tablete za glavu, niđe brata bosanca da odemo na kavu.

Valjda će bit bolje.

Bogam' sam se raspričo,a moram ić'.Tolko zasad od mene, pa posalamte sve kod kuće dok se ne vrnem jopet.

Malo o banjaluci

U starim pisanim spomenicima, koji datiraju iz 1320 spominje se Vrbaški grad, a 1494 hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II navodi uz ime Juraja Mikulašića da je obavljao dužnost kaštelana Banjaluke.
Oduvijek uz Vrbas, na obje njegove strane razvijale su se još od paleolitskog perioda naseobine različitih plemena, koji su se u ovoj blagonaklonoj dolini zadržavali, živjeli i razvijali. Pouzdano se zna da je u predrimskom i rimskom periodu ovo područje naseljavalo ilirsko pleme Mezeja, koji su zajedno sa ovim prostorima uključeni u rimsku pokrajinu Ilirik.

O boravku Rimljana svjedoče brojni artifakti pronađeni na raznim lokalitetima u blizini današnjeg grada Banje Luke. Rimljani su prvi otkrili ljekovite mineralne vode na izvorištima u okolici Banje Luke; Gornjem Šeheru, Slatini i Laktašima.

Banja Luka se u to vrijeme nalazila na značajnom putu koji su izgradili Rimljani od Splita (Salone) do Gradiške (Servitium). U današnjem srcu grada, kojeg krasi kulturno – povijesni spomenik – tvrđava Kastel, podignuto je rimsko vojno utvrđenje castra, unutar kojeg se odvijao život rimskog vojnog naselja.
Poslije propasti Rimskog carstva slavenska plemena naseljavaju ovo područje tokom VI i VII vijeka nove ere. U srednjovjekovnom periodu duž obale Vrbasa niče veći broj utvrđenja. Pouzdani podaci o tadašnjoj naseobini i životu stanovnika unutar i izvan zidina su nažalost još uvijek sakriveni po hodnicima povijesti, pozivajući etnografe i povjesničare da ih otkriju.


Svaki Banjolučanin će na spomen svog grada reći da je to ljepotica, grad zelenih aleja, grad mladosti, sporta i lijepih žena,ćevapa i sevdaha.
Banja Luka je podignuta sa obje strane Vrbasa, na mjestu gdje ova divlja, planinska rijeka iz svojih klisura, tijesnaca i klanaca gubi osobine gorske rijeke i ulazi u nizinu kroz koju pravi svoj put ka ušću u Savu.
Vrbas teče sredinom grada i na gradskom području prima pritoke: Suturliju, Crkvenu i Vrbanju.

Središnji dio grada leži na nadmorskoj visini od 163m, okružen tercijarnim brežuljcima. Okolina Banje Luke bogata je raznovrsnom šumskom divljači, a rijeke ribom, što je doprinijelo razvoju lova i ribolova.

Još od rimskog perioda počelo je iskorištavanje termalnih i mineralnih izvora koji se na regiji grada nalaze u Šeheru i u susjednoj općtini Laktašima i Slatini.
Klima u Banjoj Luci je umjereno kontinentalna sa uticajima panonskog pojasa. Srednja godišnja temperatura je 10,7°C, srednja januarska 0,8°C, dok je srednja julska 21,3°C.
Prostrano područje grada nije u srazmjeri sa brojem stanovnika koji ga naseljavaju. Prateći tok Vrbasa grad se razvijao nizvodno, a stambena naselja koja su se gradila poslije Drugog svjetskog rata i zemljotresa 1969. razvijala su se u širinu prema brdima koja okružuju Banju Luku, ispod kojih su nikle moderne višekatnice.

Na širim prostorima grada otkrivena su veoma bogata arheološka nalazišta koja govore o prastanovnicima prostora oko rijeke Vrbas. Pod svojim današnjim imenom se spominje prvi put 6. 2. 1494. U tursko doba Ferhad paša Sokolović oko 1580 gradi čaršiju na idealnom prostoru za razvoj naselja, na ušću Crkvene u Vrbas.

U svojih 500 godina postojanja Banjaluka je bila poprište mnogih sukoba, u vrijeme austrijsko – turskih ratova bila je više puta pustošena, a njeno stanovništvo pobijeno ili rastjerano. Naročito je značajna bitka koja se vodila oko banjolučke tvrđave 1773. godine u kojoj su obje strane pretrpjele velike gubitke. Banja Luku su pored vojničkih pohoda pustošile i velike epidemije kuge, od kojih je najstrašnija bila ona između 1813. i 1816. te uvijek prisutni zemljotresi.

Krajem turske vladavine Banja Luka, prema novoj administrativnoj podjeli postaje regionalni centar vlasti.
1878. Banju Luku okupira Austro – Ugarska, pod čijom vlašću grad značajno napreduje. Dobija ceste, razvija se privreda i trgovina. Željezničkim putem se izvlači drvno bogatstvo, koje se plasiralo dalje u sve krajeve Austro – Ugraske.

Za vrijeme austrougarske vladavine otvorena je i Velika Realka, tvornica duhana i drvoprerađivačko poduzeće "Bosna holtz".

Procvat grada zaustavlja Drugi svjetski rat i njemačko bombardovanje 9. aprila 1941, te savezničko 1944. Banja Luka je oslobođena 22. aprila 1945. godine.

Najteži udarac u poslijeratnom periodu joj zadaje katastrofalni zemljotres 1969. godine, koji je do temelja sravnio grad, nakon kojeg grad konačno dobija svoj prepoznatljivi izgled i značaj.

Od tada grad se sve više širio i razvijao,kako kulturno tako i gospodarski čineći ga drugim po veličini i značaju u BiH.


I tako bijaše do 1990.Onda su se nad grad spustili crni oblaci koji su umjesto kiše donjeli samo tugu i jad.

Prošli put me safatala neka muka i tuga, al' evo danas mi je bolje...uspjo sam se i oprat nakon sedam dana rada...osjećam se ko' da sam se ponovo rodj'o....
Nije da se ja ne perem.Kupam se ja skoro svako veče.....samo u istoj vodi....
U mene nema vode u kući,pa kad se 'oću oprat' moram do potoka sa bačvom.Otjeram one zmije i puževe,zagrabim i ponesem kući....
...sreća da ne znam šta je sto kila pa mi nije teško za nosit....

Al' dobro sad....'ajmo mi malo o ženama....

Imam je i ja...vidim, svi se žene i prave djecu,izgleda da je to postalo moderno pa se i ja ožen'jo....
Vid'jo sam je neki dan kad je došla kući po neku staru vitrinu.....reko sam joj samo marš u pičku materinu...

Sjećam se kako me jednom osramotila kad smo išli u apoteku po neke lijekove.Dođemo mi do vrata, i ja
ko pravi kavalir otvorim vrata i kažem ajde dame imaju prednost.A ona ti odma legla na pod i počme puzat do šaltera.Bijaše puno svjeta unutra,svi je gledaju,a mene sramota, pa se sagnem i kažem joj de bona ustani,pa što pužeš pred 'volkim narodom?
A ona će ti meni da su to sve seljaci i da ona puže da ne bi probudila lijekove za spavanje....jebga....

Jednom kad sam doš'o s posla, našo sam je golu ispred televizora, gleda neku sapunicu i ždere onaj whiskas ...
I pitam je ja: pa dobro šta radiš to? A ona će men' da je vid'la na televizoru da je to hrana za prave mačke pa malo mezi, i da je na TV-u sapunica pa se usput malo podapire ispod pazuha....

Ha,jebeš nju...pamet joj nije bila jača strana,a to sam sazn'o kad je završila u bolnici, a nema petn'est dana kako je rod'la i izašla iz nje .Dođem ja njoj u posjetu,donesem joj banane i narandže, a ona sva u zavojima odvrata do pupka.Pa je pitam ja šta je bilo,jel boli,a ona će na to da je mali previše plako pa mu je šćela podgrijat mljeko....

Al jeb'ga sad šta je tu je...izgleda da ljepo i pametno ne ide zajedno....

Ma nije ona ni tol'ko ružna samo je uvjek nosila naočale da se zna koja joj je prednja strana.

Al' njoj morem zafal't što mi se danas diže jedino pogled u visine....
Probo sam je još par puta... al' neće mi rođo,pa neće.Jednom mi je žena rekla da zamislim neku glumicu il' pjevačicu pa da probam onda.
Zamislim ja onu Pamelu, i bi dobro dok ga ne turi.Kad sam ga tur'jo odma spade ....džabe mi je i zamišljat ne znam koga, kad rođo prepozna đe ulazi....
Nema više....danas samo 'odam po pijaci i kupujem orahe....da i ja nešto tucam...

Dok sam bio mlađi prevrto sam sve što diše,al' život se izmjenio... nema toga više....

Sjećam se dok sa bio mlađi, nije bilo te rupe koju nisam začepjo...Dav'o sam i šakom i kapom...
Nije se bilo lako omastit, al' kad bi zapjevo svaka je dala.
A pjesma iđe 'vako nekako:

Ja je željan, a ti na njoj sjediš
Šta je čuvaš,kome li je štediš.
Turi curi đe joj voda curi,
A gospoji đe joj voda stoji.
Na kadi je rupa,curica se kupa,
Pusti mala,lola će da turi, da voda ne curi.
'Oroz koku ganjao po čičku,
Stani koko da ti vidim oko.
Leži koka na dvateset jaja,
Milo moje i ti ćeš na dvoje.


Danas mogu pjevat jedino:
Prođe ljeto trideseto,godina mi žao nijeeeeeeee!

Al' evo, sve se zazelenilo,snjeg se otopijo,ptice pjevaju,ljeto stiže,valjda će i meni počet da se diže.
Danas sam sreo jednu žemsku, pa aj' reko da isprobam jesam li još uvjek onaj stari pa kažem ja njoj
aj' mala daj mi bona,što si neka,pa da vidiš šta te čeka,
ja sam majstor od zanata,dobre volje i alata,
znaj kod mene nema krize obećavam tri reprize,
pogledaj me šta mi fali,sav sam krupan niđe mali,
što mi bolan praviš zazubice,puknuće mi farmerice.


Jebga malo sam zagorjo, nisam ništa dugo,pa je trajalo kratko,al' ponovjo sam više puta ,tako da je bilo dobro....samo sam joj na kraju moro platit...nema džabe ni u stare babe...
....možda je i oženim ako mi da još jednom....

Tol'ko od mene za sad dok se ne vratim opet s novim iskustvima.

Malo o svemu i svačemu

Malo o stvarima koje me nerviraju.

Ako me išta nervira to su onda seljačine.Šljego narod s planine, došo u grad pa s ponaša ko da je ufatjo boga za muda....
A bogam' , lako ih je prepoznat...
Sjećam dobro još devedest druge, dok je grmlo i sjevalo po bosni, kad vidim dobar pičok odma sam znao jel gradsko čeljade od ćevapa, il je to kajmak odranjo....Vidi se odma kako oda....Ako stupa ko rus na fronti znaš odma da je to naviklo vajek uzbrdo ćerat,za nju je napor odat po asfaltu....Za nju je svaki
izlog ogledalo,pa stane,gleda se i namješta....

Kako se navršilo sedam dana kako ništa nisam, ufatim ja jednu i počnem gradsku priču,al' ne čuje ona ništa još joj u glavi goveda riču...
I tako me svaki put fato jad kad bi prošeto kroz ono što je nekad bi grad....
Ali avaj šta ćeš, s asfaltom teško se barata.....

Da me ovi dušmani ne naćeraše pobjego bi ja i sam....nisam ja to mogo trpt.....jebga, aj što nas je tuklo,
al nam nije dalo jest....

Pa od čega'b živjo....bilo je te pomoći od karitasa,merhameta,crvenog polumjeseca,zelenog polumjeseca crvenog križa,šta ti ja znam čega sve nije bilo...Djelilo to gladnom narodu.....a narod se otmo....ko da mu je zadnje....

Kaže men jedan na probaj ovaj keks viđaj štoj dobar, uzmem ja i gledam na kutiji piše godina proizvodnje '49 war reserve.....moš mislit kaki je bio kad ga tek napravlo kad je sad vaki....mogo si njim kuću sazidat...
Al taki ti naš narod....šta je džabe i bogu je drago....on bi pojo i govno samo da na njemu piše da je američko....
Trpali smo u sebe svaka govna....paščad to neće da jede....al mi smo žderali.....samo nek je američko...
Pa pitam se od čega smo li napravljeni kad nismo pocrkali dosad....Onaki crnci, rmpalije, su crkavali nakon dvi godne a nama ništa....Taki smo mi narod....
Skočimo u vodu pa se cjeli život čudimo što smo mokri....

Sad nam drugi kroje državu,oće od bosne napravt sjedinjene bosanske države....Kažu amerikanci bosna je njihov nacionalni interes....A znam još iz škole, učiteljca nam je rekla,kad bi bosnu popeglali bila bi veća od amerike....I sad bi oni nas peglali i razvlačli kako oni oće....
E neće moć...ja ću se razvlačt kako ja oću i kad oću....
Misle amerikanci puna bosna muslimana biće nafte...al' jok....nema nafte ni za lijeka...štaš....
Nisu ni amerikanci pametni ko što izgledaju.....gluplji od amerikanca more bit jedino bosanac s američkim državljanstvom....

Al tako nam i treba...državu nam jebe ko stigne...valjda će se nešto i izrodit iz nje....

Dobro da sam ošo iz nje...ovaj,dobro da su me naćerali inače bi moro sam bježat...
Sudbina je tako htjela da odem iz rodnog sela.
Sjećam se kad je babo uletjo u stan i reko "Evo ih",ja sam zgrabjo svoje prnje i bjež....I dan danas bi bježo da nisam došo do ovog otoka đe sam sad....a sa njega nemaš đe...moreš samo ukrug odat...
Tad sam počeo mislit...ionako me niko na otoku nije razumjo,a bogam nisam ni ja njih....i štaš...od dosade počeo mislit....
A mislio sam o svemu i svačemu...Čito sam negdje kako se ovi u indiji koncentrišu da ne misle ništa, pa kad je jednom uspjelo da ne misli pet minuta cijeli mu se svijet divio....

A u bosni se taki rađaju i umiru.....pa nikom ništa....jebo'te...

I često bi mislio na svoju mater....Ja sam bio deveto djete,kažu djete ljubavi.Mene je mater rodla nije ni jednog zuba imala u glavi....Sjećam se da mi je uvjek govorla "Ja sam tebe posrala",i men bi to trebalo da se sviđa?...Zamisli ti budale stare šta je ona smislila za mene...a sestre i burazeri uvjek smijali,a ja sam imo osjećaj ko da sam se uščuo malo.Kod nas se nisu rađala djeca zbog ljubavi,il da bi ih učili i školovali, već da bi mater imala šta da tuče...Ona od jutra do mraka nije znala šta će od dosade,pa uzme kaiš il oklagiju pa po vascjeli dan udri po meni....

Pa kaže: "Dolaz ovamo jebo te ko te rodjo",a ja:"Ma šta oš od mene,prođi me se ženska glavo";ona:"Znaš ti dobro,dolaz ovamo jeboli te ćaća"...pa udri...Jednom mi je došlo da je bacim kroz prozor, počela i na spavanju da me tuče....pa jebote šta će mi taka mater...
Jednom je počela i oca da tuče...Pitam je ja, pa što bolan oca mlatiš,a ona kaže nije ti to otac....Pa kako, bolan, nije otac, jebem te ćoravu,pa što ga tučeš.Uh,kaže,ja sam mislila da ti je to onaj najstariji brat.
Ma kaki brat jebem te blentavu, on ti nije ni došo u goste....jebga nije joj se bilo teško zajebat kad men najstariji burazer dođe ko dedo...

Al eto preživjo sam i to....
I eto me sad živ i zdrav,čvrst i prav....

Pa do sledećeg puta alahimanet....

Evo me opet

Iz prošlog javljanja ste mogli zaključit, da je pamet moje najveće bogatstvo i da nije sramota biti siromašan...Kako bi reko jedan moj jaran "Ti PureEvil, kad se okupaš, dobiješ čistu budalu"...il' "Kad bi te stavili u ugao dobili bi tupi ugao".....ali avaj.....da nastavimo s upoznavanjem....

Moj horoskopski znak je RAK a podznak mi je TUMOR.
Karakter mi je čvrst i krut,i fala bogu, svakim danom mi je sve čvršći, i sve krući.
Stručna sprema - spreman na sve....
Školska sprema - čet'ri razreda i knjige od petog....ma šalim se....završio sam ja srednju školu, VIŠU UZALUDNU, smjer NADAJ SE...

U školi nisam baš bio najbolji, a kako sam sjedio u zadnjoj klupi ,dok učiteljca dođe do mene, potroši sve one dobre ocjene, tako da su men' ostajale samo jedin'ce i dvojke....Zbog toga mi je ćaća u školu uvjek dolaz'jo pod lažnim imenom....A kad bi kući donjeo đačku knjižicu, odma bi mi trebala i zdravstvena....

A šta još da kažem o sebi?

Bračno stanje - ne izdrživo....imam i dvoje djece a volim ih bog zna ko da su moja, a držim se one stare bosanske poslovice:
"Voli djecu žene svoje možda je koje i tvoje".

U životu se pridržavam samo čet'ri pravila:

1.kad jedeš - sagni se
2.kad piješ - nagni se
3.đe se radi - makni se
4.đe se krade - ne dodaji

Mnogi se pitaju kako izgledam pa evo da i to kažem.

Što se mog izgleda tiče, kad me vide, i oni što ne vjeruju u Boga kažu: "Bože sačuvaj".
Ma imam ja lijepe crte lica samo nisu dobro raspoređene....
Zbog toga, curama se uvaljujem samo s jednom pjesmom:
"Što sam ružan djevojko izvini,
Izbaci me mater u brzini".

Evo gledo sam se neki dan u ogledalo pa sam sebi govorim:
"Pa kakav si to jebo te", ko da nisam ja već mi neko u goste došo...Tolko sam ružan da su sve dlake s lica pobjegle na leđa....I crna mačka bježi od mene samo da joj ne pređem preko puta...
I mater mi je pričala, kad se vraćala iz porodilišta vozom uđe neki čoek u kupe, sjedne, razmota krpu a u krpi pita zeljanca.Čoek bi kulturan pa upita mater: "Oš ti malo pite", a mater njemu kaže: "Neka, fala, nisam gladna", a čoek će na to: "Dobro bona, a da date malo tom majmunčetu, možda je gladno"?
Moš' mislit ajvana, umalo mi se mater nije šlagirala.....

Al' ne smeta mi to tolko ,kolko mi smeta što nemam kose i zuba....
Kad naveče legnem sa ženom ona me pokriva i kaže "Opet si naopako lego" tako da se ne bojim prehlade....
A što se zuba tiče,bio sam prije 15 godina kod doktora.Kaže on men': "Ma nema problema,naprav't ću ja teb' zube moć'eš s njima eksere jest.Al košta će te 500 Maraka".
Kažem ja njemu: "Fala doktore,kad tebi dam 500 Maraka onda neću imat šta ni jest".Tako sam osto bez zuba...
Al par godina poslije, ustopam ja neko auto na cesti da me poveze sa planine na kojoj sam radio ko drvosječa,pa se raspričali osvemu i svačemu, pa tako došo red i na moje zube, koje nemam, i kaže on da ima kod sebe par proteza.
Probam ja jednu protezu,pa nevalja,drugu pa žulja, a treća, aman, ko skrojena zamene.Kažem ja: "Fala ti doktore,osjećam se ko da sam se ponovo rodjo" a on će ti men': "Ma nema na čemu rođo,al nisam ja doktor nego grobar"...
Ma nema, veze sad bar morem zagrist u kiflu....

Al, ajmo mi dalje....

Osim što sam ružan ja sam i siromašan.Ima jedna pjesma koju uvjek pjevam kad me muka spopadne,a ide vako nekako:
"Siromah sam al' volim da živim,
jedno jaje tri mi dana traje.
Aoj moje gaćice od svile,
Tri su puta na pijaci bile.
To je nama naša borba dala,
Plata rjetka a penzija mala.
Od ovoga nema goreg vakta,
Dobili smo od šake do lakta.
Al jebga štaš,mora da se trpi,
Cjepaj gaće pa košulju krpi"....

Al' jebga bosanci su opet najveseliji i kad ih najveće brige brinu,a i stara bosanska poslovica kaže:
"Udri brigu na veselje"....

Jebga sad ne mogu više pisat.Počeo sam pjevat a pive u kući nemam.Pa dok se na vratim s gajbom tolko od mene za sad.

Bez naslova

Evo i mene među blogerima.Vidim ja svi otvaraju blogove pa reko, aj' kud svi tu i mali Mujo...
Za prvu ću se kako i dolikuje, predstavit svekolikom pučanstvu,ko sam,šta sam odakle sam itd.....
Pa, vako, da započmem....
Rođen sam kao vrlo mali od majke mi ZnaosamJe i oca Raspitaćuse prije,sa'će 30 godina.....
Rodno mjesto mi je Banja Luka,Volim ćevap s mnogo luka,U duši sam gastarbajter,U krevetu Pravi Fajter...

Svi koji me poznaju kažu da je za mene jedini lijek bio abortus, al' uspijo sam ja njih sve da zajebem....sjećam se dobro,trebo sam se rodit prije podne a ja izašo poslije podne samo da bi babica morala radit prekovremeno...
Kad sam se rod'jo ličio sam na mater ,a dole na ćaću...Čim sam doš'o na ovaj svijet bio sam dužan, a zbog toga tužan, a prirodno ružan, pati sad vidi kakav mi je bio život....
Rođen sam sa sestrom bliznjakinjom, pa pitali mog ćaću jesu li jednojajčani il' dvojajčani, a ćaća reče kol'ko ja vidim jedno je dvojajčano a jedno je žensko....
Imam i starijeg brata a sve što bi njemu postalo tijesno dopalo je mene i moro sam nosit...Kad se oženjo pitali mene što s' ti bolan tako vesel pa nis' se ti oženjo, a ja im kažem ma kako neću bit veseo kad snaha bostane bratu tjesna onda će te je men dat..... Al' tolko o meni za sad.....


Evo upravo mi poštar došo i donjeo račune....Sjećam se prije dok sam bio mali čeko sam poštara ko ozeblo sunce samo da ga pitam imal' šta za mene, a on bi izvad'jo pepermint i dao mi jedan samo da rasporedim koverte po sandučićima na zgradi....
A danas, sasvim druga priča.Najrađe bi ga skino snajperom čim izviri iza ćoška ulice, jer znam da ne nosi ništa dobro.Il' su računi il' je neko umro....
Sad gledam ove račune pa si mislim šta da platim, a za koji da čekam opomenu....gadna su vremena došla...ne platiš struju-ovi dođu pa odsjeku.....ne platiš telefon - ovi dođu pa odsjeku, ne platiš vodu - ovi dođu pa odsjeku...pa se mislim jebote... da ne jebem svako veče neko bi došo i po kitu da je odsjeku....
al' ajd, valjda će bit bolje....

tolko za sad dok ne navratim